Skoči na vsebino

Priporočeni prispevki

Kak zamejc, Fučka. :)  Če me spomin ne vara, ne bom guglal, je Gregijev matični klub enak Milićevemu. In spet, če me spomin ne vara, se je Fučka odločil špilat za Italijo po nekih čudnih zgodbah, ko so ga v Sloveniji izigrali praktično vsi, ki so bili vpeti v slo basket. Vseeno - ne moreš it za lahe igrat, no.<_< Tega mu nismo oprostili in prav legendarne so bile tekme v Tivoliju, ko smo tresli Italijane ali klube, kjer je igral, pa se je celo tekmo samo slišalo grmenje ''jebi se Fučka!''  Ampak, roko na srce, je oddelal profesionalno in stoično, brez nekih izpadov. Vsa čast za to.

 

Jaz sem proti naturalizacijam tipa Randoplh, Tobey, konec koncev tudi Mirotić za Španijo.. Ariel je vsaj igral n let v Olimpiji. Pa recimo Omić, ki je vzgajan bil v Olimpiji.

Povezava do prispevka
Gogy reče pred 12 urami:

In spet, če me spomin ne vara, se je Fučka odločil špilat za Italijo po nekih čudnih zgodbah, ko so ga v Sloveniji izigrali praktično vsi, ki so bili vpeti v slo basket.

 

Je pa zanimivo koliko takih zgodb imamo pri nas z nasim KZSjem. :fun:

Povezava do prispevka

Hernagomeza nimata za jebeni burek proti Giannisu lol :D  Tyler Dorsey zgleda pa zelo obetavno. Zna bit da Dallas dejansko ima playmakerja za drugo peterko.

 

Giannis pa 30 točk 10 skokov v 20 minutah ob metu 11/13 in trojke 2/3 

 

uredilo bitje Gatsu
Povezava do prispevka
kmjr reče pred 20 urami:

Ko je Ariel McD igral za Slo, mi je blo to kul dokler nisem postekal, da Gregor Fucka (zanalasc brez strešice) ni zamejc ampak italiji prodana duša.

 

sam lahko na eno oko zamižim v primeru, da je tujec igral klubsko košarko nekaj let v državi in vsaj na ta način vzpostavil nek odnos do okolja, ljudi, države.

 

naturalizacije v obliki draftiranja igralcev po poziciji, ki je v neki reprezentanci izrazito kritična, je pa naravnost bolano.

 

IMO se samo še v rokometu dogajajo večje farse. :D

 

Gogy reče pred 19 urami:

 In spet, če me spomin ne vara, se je Fučka odločil špilat za Italijo po nekih čudnih zgodbah, ko so ga v Sloveniji izigrali praktično vsi, ki so bili vpeti v slo basket.

 

ne da se mi googlat, ampak po mojem spominu je bilo nekako takole.

 

Fučka je bil v Triglavu neizmeren talent, to je opazil Boša Tanjević in ga odvlekel v Stefanel. seveda mu je prav prišlo tudi dejstvo, da je ob fantastičnem trenerju v Italiji pokasiral 4 - 5 več, kot bi kadarkoli lahko pospravil v žep na domači grudi.

 

ker je bilo takrat še vedno v veljavi pravilo treh tujcev na ekipo, so mu makaronarji zelo hitro v roke porinili državljanstvo.

 

pomagalo ni niti to, da je bila zamera s strani Olimpije do Fučke takrat zelo močna (v tistih časih Olimpija = KZS).  Fučki je bilo povsem jasno, da reprezentančnega dresa v Sloveniji na tak način ne bo videl nikoli. to mu je le še olajšalo odločitev...

uredilo bitje hawa meyta
Povezava do prispevka

Slovenija je močna, ampak letos bo res na nož. Vsaka tekma je pomembna in pač v izločilnih nas lahko premagajo vsi, če imamo slab dan: Grki, Francozi, Srbi, Hrvati, Španci, verjetno še kdo.

 

Kar se pa tiče Dragića in olimpijskih je pa to itak whatever. Ni nujno, da bi bilo kaj bolje, najbrž bi bilo, ampak itak ma vsaka ekipa svoj đir. Pač nam je medaljo vzečla življenska in nerealna blokada Batuma in ne odsotnost Dragića. Bi pa na tisti tekmi najraje razbil faco Gobertu in upam da mu jo nekdo na evru. Definitivno eden od igralcev, ki mi gre najbolj na rac.

Povezava do prispevka
Babica Zima reče pred 2 urama:

Slovenija je močna, ampak letos bo res na nož. Vsaka tekma je pomembna in pač v izločilnih nas lahko premagajo vsi, če imamo slab dan: Grki, Francozi, Srbi, Hrvati, Španci, verjetno še kdo.

 

Kar se pa tiče Dragića in olimpijskih je pa to itak whatever. Ni nujno, da bi bilo kaj bolje, najbrž bi bilo, ampak itak ma vsaka ekipa svoj đir. Pač nam je medaljo vzečla življenska in nerealna blokada Batuma in ne odsotnost Dragića. Bi pa na tisti tekmi najraje razbil faco Gobertu in upam da mu jo nekdo na evru. Definitivno eden od igralcev, ki mi gre najbolj na rac.

 

Ma ne vem, jst se ne strinjam lih stem. Naši so se od četrfinala naprej matral na OI, igra ni bla tekoča, cel kup napak in pizdakanja sodnikom. Men je blo v bistvu neverjetno, da so s tok zanič igro skor zmagal tist polfinale, tko da sm 100posto, da bi bilo drugač, če bi bil tam tud Dragić. Če ne druzga bi bil Donke velik bolj spočit, ko bi se ga rabl, tko je pa itak vsako tekmo nonstop skor igral.

Povezava do prispevka
Babica Zima reče pred 11 urami:

Slovenija je močna, ampak letos bo res na nož. Vsaka tekma je pomembna in pač v izločilnih nas lahko premagajo vsi, če imamo slab dan: Grki, Francozi, Srbi, Hrvati, Španci, verjetno še kdo.

 

Kar se pa tiče Dragića in olimpijskih je pa to itak whatever. Ni nujno, da bi bilo kaj bolje, najbrž bi bilo, ampak itak ma vsaka ekipa svoj đir. Pač nam je medaljo vzečla življenska in nerealna blokada Batuma in ne odsotnost Dragića. Bi pa na tisti tekmi najraje razbil faco Gobertu in upam da mu jo nekdo na evru. Definitivno eden od igralcev, ki mi gre najbolj na rac.


A Hrvaska se je uvrstila na prvenstvo?

Povezava do prispevka
kmjr reče pred 9 urami:


A Hrvaska se je uvrstila na prvenstvo?

 

Na EP je uvrščena. Za SP so pa izpadli že v prvem krogu kvalifikacij.

 

Včeraj so Španci premagali Grčijo brez Giannisa in je Willie Hernangomez dosegel 25 točk. Danes pa končno prva prava prijateljska tekma proti Turčiji ki bojda napovedujejo medaljo svoje reprezentance kar mi je kratkomalo smešno. Sej nimajo švoh ekipe ampak konkurenca je res tako jebeno močna da bi se jim moralo res poklopit vse živo da jim to uspe.

uredilo bitje Gatsu
Povezava do prispevka
kmjr reče pred 9 urami:


A Hrvaska se je uvrstila na prvenstvo?

 

So. Celo naturalizirali so nekega amera iz Albe, da jih vrne na zemljevid.

 

Glede Turkov pa - največji plus za njih je, da so vedno namazani z vsemi pizdarijami, da bi dosegli cilj. Realno pa pomoje nimajo šans do kolajne.

Povezava do prispevka

Meni osebno pa se ne zdi svoh ekipa in pravilno da ciljajo na medaljo. Korkmaz - Cedi - Sengun je kr jaka naveza, ce bodo znali izkoristit. Realno gledano je samo par ekip nesporno boljsih od njih, v bojih na izpadanje pa je mozno marsikaj. Je pa res da se krizata A in B skupina s kjer bo jebeno napredovat ze od sestnajstine dalje ... za razliko od recimo Srbije in Grcije ki dokler ne naletita ena na drugo, lahko igrajo z drugo postavo. :D

Povezava do prispevka
Gatsu reče pred 1 uro:

 

Na EP je uvrščena. Za SP so pa izpadli že v prvem krogu kvalifikacij.

 

Včeraj so Španci premagali Grčijo brez Giannisa in je Willie Hernangomez dosegel 25 točk. Danes pa končno prva prava prijateljska tekma proti Turčiji ki bojda napovedujejo medaljo svoje reprezentance kar mi je kratkomalo smešno. Sej nimajo švoh ekipe ampak konkurenca je res tako jebeno močna da bi se jim moralo res poklopit vse živo da jim to uspe.

 

Kar malo presenetilo me je. Vem da so zadnje case zgubljali od Romunije, Madzarske in tko :) 

 

Turcija je vedno v sirsem naboru favoritov, ma se jim mora res ogromno poklopit, da pridejo do boja za medaljo, imo. 
 

 

 

Gogy reče pred 57 minutami:

 

So. Celo naturalizirali so nekega amera iz Albe, da jih vrne na zemljevid.

 

Glede Turkov pa - največji plus za njih je, da so vedno namazani z vsemi pizdarijami, da bi dosegli cilj. Realno pa pomoje nimajo šans do kolajne.


 

Sej to velja tudi za spance :))

 

Ma naturaliziran play gor al dol, mislim, da bo vse drugo kot takojsenj izpad zanje uspeh. Vceraj sem videl, da so odpikali Zizica. Nekako mi ne gre v glavo, da on ni niti med top 3 hrvaskimi centri. :))

Povezava do prispevka
kmjr reče pred 33 minutami:

Turcija je vedno v sirsem naboru favoritov, ma se jim mora res ogromno poklopit, da pridejo do boja za medaljo, imo.

 

Najboljse da novinarjem recejo da so svoj cilj - uvristitev na prvenstvo - ze izpolnili in da naj ne pricakujejo sedaj od njih da bodo igrali za zmago. :D

Povezava do prispevka

Hehe, pol bi se lahko kar pridružili Enesu v egzilu :D

 

Drugače, en huda članek o madžarski košarki kot alegoriji hrvaške košarke :D Nisem vedel, da so madžari bili sila tudi v basketu. 

 

https://hr.n1info.com/kolumne/boris-dezulovic/madarski-poucak/

 

Navedek

Nakon povijesnog srebra u finalu protiv originalnog američkog Dream Teama na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992, te bronci ma svjetskom prvenstvu 1994. i Eurobasketima 1993. i 1995., nekad moćna hrvatska reprezentacija u sljedećih se tridesetak godina plasirala samo na dva svjetska prvenstva i tri Olimpijade, dok je na europskim prvenstvima stabilni drugoligaš, u prosjeku oko desetog mjesta. I svaki put hrvatska sportska javnost, navijači, novinari, komentatori, košarkaški eksperti, bivši igrači, treneri i fenomenolozi opće prakse danima su kukali nad sudbinom hrvatske košarke, koja je, eto, dotakla dno.

Stvar je, međutim, samo u tome da je Hrvatska nekad bila velika, sa cijelom petorkom u Kući slavnih – Ćosić, Novosel, Petrović, Kukoč i Rađa – a sada više nije. Fun fact: u trenutku kad su na veliku scenu stupali Dražen, Toni i Dino, prošlo je trideset godina otkako su Mađari harali europskom košarkom, pa svejedno nikad, od tada do danas, niste čuli da netko pita: „Šta se, bogati, dogodilo s Mađarskom?“ Nakon trideset godina onih, kako se zovu, posrtaja, rijetko je glupo raspravljati o razlozima još jednog: to, braćo, više nisu posrtaji, to je realnost.

Kad tridesetak puta uzastopno dotakneš dno, krajnje je vrijeme da shvatiš kako u stvari trideset godina hodaš po dnu i dolje zapravo sasvim fino živiš, baš poput trpova i puževa što žive u vrelim vulkanskim izvorima na negostoljubivom, mračnom dnu Tihog oceana. Odavno se više nijedan trp s dna Indijske brazde ne pita kako je na površini. Analizirati stoga „historijski debakl“ protiv Finske potpuno je isto kao tražiti razloge i uzroke devetnaestog uzastopnog posrtanja Luksemburga u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo. Ili, ako baš hoćete, uzroke propasti mađarske košarke.

 

Vredno branja, tudi če niste fan madžarske al hrvaške košarke. 

 

Eko celo besedilo: 

Navedek


Govori li vam što ime László Bánhegyi? A László Hódy? János Greminger? Ne? Šteta

 

László Bánhegyi bio je pionir mađarskog i europskog kung-fua, bliski prijatelj Sun Tsun Choua, sina čuvenog kineskog borca Sun Lu Tanga. U Londonu je bio učenik velikog Kwan Sai Hunga iz taoističkog manastira Huashan, majstora kung-fu stila dinastije Ming, koji je Mađaru čak dao i kinesko ime, Kwan Sai Fung. U tajne drevne borilačke vještine László je uveden još pedesetih godina prošlog stoljeća, pod uvjetom da o tome ne govori u javnosti: bilo je to desetak godina prije Bruce Leeja, kung-fu je još bio potpuno nepoznat svijetu, a na takve slobodne aktivnosti nisu osobito blagonaklono gledale ni komunističke vlasti Kine, ni komunističke vlasti Mađarske.

I László Hódy imao je zanimljivu biografiju. Otišavši u Australiju, i on promijenio ime, istina u manje poetično: postao je Les Hody. Radio je sve i svašta: bio je talentirani slikar i vozač kamiona, serviser, trgovac, vlasnik farme kokoši i uvoznik kozmetičkih proizvoda.

János Greminger jedini je od njih trojice ostao u Mađarskoj, radeći što i prije – igrajući košarku.

Eh da, košarka. Nisam vam rekao: László Bánhegyi, László Hódy i János Greminger legende su mađarske košarke, trojica iz slavne košarkaške „lake konjice“ koja je pedesetih harala Europom. Svi znamo i pamtimo Ferenca Puskása, Zoltana Czibora, Sandora Kocsisa i nepobjedivi mađarski Aranycsapat, „Zlatni tim” – koji je od 1950. do sovjetske intervencije 1956. izgubio jednu jedinu utakmicu, ono finale Svjetskog prvenstva 1954. protiv Zapadne Njemačke – ali nitko živ danas ne pamti da je Mađarska u isto vrijeme imala i fantastičnu košarkašku reprezentaciju.

Velike stvari Mađari su najavili već 1946., na četvrtom Europskom prvenstvu i prvom odigranom poslije Drugog svjetskog rata, pobijedivši u utakmici za treće mjesto Francusku 38-32 i uzevši broncu. Sedam godina kasnije, 1953. – one godine kad je Puskásova „laka konjica“ u Meču stoljeća pregazila Engleze na Wembleyju 6-3 – košarkaši Mađarske na europskom su prvenstvu u Moskvi poubijali Izrael sa četrdeset šest koševa razlike, razbili Jugoslaviju s dvadesetak koševa, pobijedili Italiju i na koncu zauzeli drugo mjesto.

I tko zna što bi se dogodilo na svjetskom prvenstvu u Brazilu sljedeće godine, da brazilska vlada nije jednostavno uskratila ulazne vize i zabranila dolazak svim selekcijama komunističkih zemalja, pa tako i europskim prvacima SSSR-u, viceprvacima Mađarima i četvrtoplasiranoj Čehoslovačkoj. Zašto je i kako onda na tom svjetskom prvenstvu igrala Titova Jugoslavija, uzelo bi nam mnogo vremena da objasnimo: tko zna, rekoh, što bi bilo da je mogla igrati i tada moćna Mađarska, ali znamo što je bilo kad je sljedeće godine dočekala priliku i sama organizirati Europsko prvenstvo.

U prvih osam utakmica Eurobasketa 1955. u Budimpešti Mađari su doživjeli jedan jedini poraz, od snažne Čehoslovačke, europskog prvaka iz 1946. i četverostrukog viceprvaka Europe u pedesetima, pa je pretposljednje kolo finalne skupine – u to vrijeme nisu se igrale eliminacijske utakmice, već kružni liga-sistem – bilo praktički finale Eurobasketa. Nasuprot zahuktaloj Mađarskoj našla se najveća, nepremostiva prepreka, moćni Sovjetski Savez: sve otkako se uključio u natjecanja za europskog prvaka, SSSR nikad nije izgubio utakmicu, uzevši do tada sva tri Eurobasketa. Nakon što im je Čehoslovačka nekoliko dana ranije nanijela prvi poraz, a onda i sama posrnula protiv Jugoslavije i Poljske, računica je bila jednostavna: pobjednik sraza Mađarske i SSSR-a bit će prvak Europe.

U nedjelju, 18. lipnja 1955., Nepstadion u Budimpešti bio je ispunjen do posljednjeg mjesta: da, u to vrijeme košarka se igrala na otvorenom, a europska prvenstva na stadionima. Sve utakmice Eura 1955. igrale su se tako na slavnom Nepstadionu, od osam ujutro do deset navečer, a derbi kola i prvenstva između domaćina i Sovjeta bio je pretposljednji na programu, u sedam navečer. Trebala je biti drama, ali nikakve drame nije bilo. Mađari su kontrolirali utakmicu od samog početka, na poluvremenu je bilo devet razlike, 39-30, a završilo je s uvjerljivih 82-68. László Hódy, najbolji strijelac domaćina, uvalio je dvadeset koševa, László Bánhegyi osamnaest, János Greminger dodao je dvanaest i proglašen najboljim igračem prvenstva, a Mađarska je prvi put postala prvak Europe.

Bio je to i kraj zlatne ere mađarskog sporta. Sljedeće godine Mađari su ustali protiv staljinističkog terora, sovjetski tenkovi ušli su u Budimpeštu i sve je brzo bilo gotovo. „Laka konjica“ se raspala, Puskás, Czibor i Kocsis su pobjegli iz zemlje, a Mađarsku su napustili i košarkaši. Hódy je, recimo, pobjegao u Australiju, slikao, vozio kamione i igrao za australsku reprezentaciju, a Bánhegyi se u Londonu posvetio kung-fuu, učio taoističke tehnike meditacije i postao Kwan Sai Fung. Učitelj mu je dao to ime jer su ga njegove skladne kretnje zrakom podsjećale na pticu Feniks, a njegovi učenici nikad se nisu ni zapitali gdje je Kwan Sai Fung naučio letjeti.

Desetkovana Mađarska tih je pedesetih još je dva puta bila četvrta na europskim prvenstvima, a onda 1969. u utakmici za sedmo mjesto demolirana od Bugarske četrdeset četiri koša razlike i tiho nestala iz naših života. U sljedeće pedeset tri godine do danas, od pedeset tri održana velika natjecanja – europska i svjetska prvenstva, te Olimpijskih igara – mađarska je reprezentacija nastupila samo na dva Eura, 1999. i 2017., osvojivši odlično trinaesto i šesnaesto mjesto.

Priču o košarkaškoj „lakoj konjici“ danas ne zna ni velika većina Mađara, koji su se odavno pomirili s tim da taj sport jednostavno nije za njih. I dalje oni sanjaju povratak nogometne „lake konjice“, ali od košarke su digli ruke još prije pola stoljeća.

Zašto vam onda uopće sve ovo pričam?

Nakon katastrofe u Ljubljani i poraza od tridesetak razlike protiv Slovenije, hrvatska košarkaška reprezentacija ove je nedjelje u Rijeci izgubila i od Finske, iako je minutu prije kraja imala osam koševa prednosti – u posljednjoj minuti hrvatski su reprezentativci uspjeli promašiti čak sedam slobodnih bacanja, što se na neviđeno i neprovjereno može proglasiti svjetskim rekordom – propustivši tako i posljednju teoretsku mogućnost da se plasira na Svjetsko prvenstvo. Hrvatska selekcija spustila se tako u hladne, do sad neistražene dubine europske košarke: za sljedeći Euro morat će igrati predkvalifikacije da bi se uopće plasirala u kvalifikacije, u društvu Cipra, Kosova i Luksemburga!

A sportska javnost, navijači, novinari, komentatori, košarkaški eksperti, bivši igrači, treneri i fenomenolozi opće prakse već danima kukaju nad sudbinom hrvatske košarke, koja je, eto, dotakla novo dno.

I tako svake godine.

Nakon povijesnog srebra u finalu protiv originalnog američkog Dream Teama na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992, te bronci ma svjetskom prvenstvu 1994. i Eurobasketima 1993. i 1995., nekad moćna hrvatska reprezentacija u sljedećih se tridesetak godina plasirala samo na dva svjetska prvenstva i tri Olimpijade, dok je na europskim prvenstvima stabilni drugoligaš, u prosjeku oko desetog mjesta. I svaki put hrvatska sportska javnost, navijači, novinari, komentatori, košarkaški eksperti, bivši igrači, treneri i fenomenolozi opće prakse danima su kukali nad sudbinom hrvatske košarke, koja je, eto, dotakla dno.

Stvar je, međutim, samo u tome da je Hrvatska nekad bila velika, sa cijelom petorkom u Kući slavnih – Ćosić, Novosel, Petrović, Kukoč i Rađa – a sada više nije. Fun fact: u trenutku kad su na veliku scenu stupali Dražen, Toni i Dino, prošlo je trideset godina otkako su Mađari harali europskom košarkom, pa svejedno nikad, od tada do danas, niste čuli da netko pita: „Šta se, bogati, dogodilo s Mađarskom?“ Nakon trideset godina onih, kako se zovu, posrtaja, rijetko je glupo raspravljati o razlozima još jednog: to, braćo, više nisu posrtaji, to je realnost.

Kad tridesetak puta uzastopno dotakneš dno, krajnje je vrijeme da shvatiš kako u stvari trideset godina hodaš po dnu i dolje zapravo sasvim fino živiš, baš poput trpova i puževa što žive u vrelim vulkanskim izvorima na negostoljubivom, mračnom dnu Tihog oceana. Odavno se više nijedan trp s dna Indijske brazde ne pita kako je na površini. Analizirati stoga „historijski debakl“ protiv Finske potpuno je isto kao tražiti razloge i uzroke devetnaestog uzastopnog posrtanja Luksemburga u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo. Ili, ako baš hoćete, uzroke propasti mađarske košarke.

O da, i Mađarska je nekad bila velika, brončana na svjetskom prvenstvu, srebrna i zlatna na europskom – prva reprezentacija koja je osvojila Euro na kojemu je sudjelovao SSSR! – pa više nije. Nešto bude, pa više nije. Ni prvi ni posljednji put.

Bila je i Čehoslovačka, prvi poslijeratni prvak Europe, pa više nije. Jednom europski prvak i jednom brončani na Eurobasketu tih je godina bio čak i Egipat! Zašto je i kako na prvenstvu Europe igrao Egipat, uzelo bi nam mnogo vremena da objasnimo: prije Egipta, recimo, bila je i Latvija, koja je osvojila povijesno prvo europsko prvenstvo 1935. i prije Drugog svjetskog rata bila jedna od najboljih svjetskih reprezentacija, da bi ostatak povijesti živjela od toga što je ljudi brkaju s Litvom. Bio je, najzad, i Čile, koji je pedesetih na svjetskim prvenstvima dva puta uzeo broncu, drugi put ispred Formoze. Formoze! Tko danas uopće zna što je Formoza? Dok guglate, zabavite se saznanjem da je Formoza krajem pedesetih bila među pet najboljih svjetskih košarkaških reprezentacija.

Govori li vam dakle nešto ime Toni Kukoč? A Dino Rađa? Dražen Petrović? Tako će vaše unuke pitati za koju deceniju, i oni – koliko god vam nevjerojatno zvučalo – neće imati pojma.

Nešto jest i bude, pa više nije i ne bude.

Bila je, eto, i Hrvatska. Bila, pa više nije.

 

 

Povezava do prispevka

Dežulović car. Sam je pa res, da glede na imena Hrvaška ne spada ravno na dno. Me pa Hrvati zdaj zelo spominjajo na Slovenijo, ki je z nekoč po imenih močnimi reprezentancami vedno usrala ključne tekme in največji uspeh dosegla s tistim četrtim mestom. Lep dokaz, kaj naredita kemija in jasno postavljene vloge, kar očitno manjka bratom.

Povezava do prispevka

Pridruži se debati

Lahko objaviš prispevek in se registriraš kasneje. Ako imaš račun, se vpiši za objavo s svojim računom.

Gost
Odgovori na temo...

×   Prilepljena vsebina je formatirana.   Odstrani formatiranje pisave

  Only 75 emoji are allowed.

×   Tvoja povezava je bila samodejno vpeta..   Namesto tega prikaži kot povezavo

×   Tvoja prejšnja vsebina je bila obnovljena.   Počisti urejevalnik

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

  • Nedavno brska   0 članov

    • Nihče od registriranih uporabnikov ne pregleduje strani.
×
×
  • Ustvari novo...